PSIHOLOŠKO SAVJETOVANJE

Glavni cilj u procesu psihološkog savjetovanja je osnažiti osobu koja se nalazi u nekoj problematičnoj situaciji, kako bi osoba sama mogla odabrati nove, korisne i funkcionalne načine ponašanja u stresnim situacijama ili u suočavanju s raznim teškoćama na koje nailazi, bile one psihološke ili situacijske prirode. Cilj psihološkog savjetovanja je pomoći osobi da prepozna i zamijeni svoje negativne disfunkcionalne misli i pretpostavke, novim pozitivnim i svrsishodnim mislima. Naše misli i emocije su vrlo tijesno i neraskidivo povezane i da bismo živjeli pozitivan, topao i ispunjen život i naše misli trebaju biti pozitivne.

Savjetodavni rad namijenjen je osobama koje osjećaju slijedeće smetnje:

- Tjeskobu ili anksioznost

- Depresivnost

- Ometajuće misli ili radnje

- Poteškoće u kontroli ljutnje

- Zlostavljanje na poslu (mobbing)

- Razni životni problemi: partnerski problemi, egzistencijalni problemi, zdravstveni kronični problemi

- Ovisnosti

- Nošenje s osjećajem krivnje ili srama

- Problemi hranjenja i kontrole tjelesne težine

- Problemi u učenju: za učenike i studente

- Razvojne poteškoće: poteškoće odvajanja i prilagodbe

- Zlostavljanje u školi (bulling)

- Poteškoće vezane uz odgoj djece i roditeljske izazove

- Poremećaji spavanja

- Stres u svakodnevnom životu

- Posttraumatski stresni poremećaj

 

KOGNITIVNO-BIHEVIORALNA PSIHOTERAPIJA

Kognitivno-bihevioralna psihoterapija je relativno visoko strukturana i ka ciljevima orijentiran proces psihološke pomoći klijentu. Kroz psihoterapiju dolazimo do začajnih uvida o sebi, svom ponašanju, svojim osjećajima i odnosima.

Prema postavkama kognitivno-bihevioralne psihoterapije upravo su naše misli i naš ustaljen način razmišljanja odgovorni za niz emocionalnih i ponašajnih poteškoća, pa je zato terapija usmjerena na aktivan stav osobe da posvijesti i preuzme kontrolu nad svojim mislima, emocijama i ponašanjima.

Naglasak se stavlja na sadašnjost, na ovdje i sada, a ne na pronalaženje razloga i opravdanja daleko negdje u prošlim iskustvima. Kroz terapiju osoba uči dovesti u pitanje svoje ustaljene obrasce ponašanja i mišljenja koji uporno dovode do emocionalnog nezadovoljstva.

Kognitivno-bihevioralna psihoterapija nam pomaže da se suočimo sa svojim poteškoćama i naučimo kako ih uspješno prevladati. U terapji se usredotočujemo na vlastiti skup vjerovanja (svoje stavove, očekivanja i osobna pravila) koji je često krut i rigidan pa zato dovodi do emocionalne patnje.
Ova vrsta psihotarapije je znanstveno dokazana metoda koja je posebno učinkovita u tretmanu  emocionalnih stanja poput produžene anksioznosti, depresivnosti i napadaja panike.
 
Psihoterapijski rad se može usmjeriti i na nezdrave emocije poput bijasa, depresije, tjeskobe, krivnje, osjećaja manje vrijednosti, kao i na neprikladna ponašanja poput odugovlačenja, ovisničkog ponašanja, agresivnosti, nezdravih prehrambenih navika, poremećaja spavanja i druga ponašanja koja negativno utječu na naš subjektivni osjećaj zadovoljstva životom.

U kognitivno-bihevioralnoj psihoterapiji odnos između klijenta i terapeuta je suradnički, a tijekom cijelog procesa se prati klijentov napredak i postignuti efekti. Prije početka terapije uobičajena je procjena indikacija za terapiju i dogovor o terapijskim ciljevima. Nakon procjene slijedi okvirni dogovor o minimalnom broju susreta.  
Neke ciljeve je moguće ostvariti za relativno kratko vrijeme, dok je za neke neophodan duži vremenski period. Uobičajeno je da se individualni susreti dogovaraju jednom tjedno u trajanju od 60 minuta, jednom u dva tjedna ili jednom mjesečno, pri čemu ritam dolazaka ovisi o vašim željama i mogućnostima.

PARTNERSKI PROBLEMI

„Imam osjećaj da me uopće ne razumješ.“
„Ti kao da me uopće i ne primjećuješ i ne vidiš.“
„Nikad ne čuješ ono što ti govorim.“
„Živimo pod istim krovom, ali svatko živi svoj život.“

Često se događa da je zajednički nazivnik za partnerske i bračne probleme nerazumijevanje pomiješano sa svakodnevnom rutinom, a najčešća posljedica je emocionalno udaljavanje i zahlađivanje odnosa. Kaže se da je ljubav kao biljka, i ako želimo da raste i cvjeta, onda je moramo paziti, tetošiti, osigurati joj dovoljno sunčevog svjetla i pažljivo je zalijevati.

Ako nakon početne faze zaljubljenosti, ipak ostanemo s partnerom, to je uglavnom zato što se svijesno ili nesvijesno nadamo da će partner zadovoljiti neke naše osnovne životne potrebe, ali i one malo složenije emocionalne potrebe. Tako se nadamo da ćemo zajednički uspjeti ostvariti krov nad glavom, da će nas partner zaštititi od svake vrste nasilja ali i od financijske propasti, da će nam biti podrška i odani suputnik koji će nas prihvaćati bez osuđivanja, slušati bez kritiziranja, da će ispuniti našu potrebu za uživanjem i razonodom, pogoditi naše skrivene seksualne fantazije. Od partnera očekujemo da nam pruži bezumvjetnu ljubav i slobodu da budemo ono što jesmo ili da nam pomogne da postanemo ono što još nismo ali bismo uz njegovu/njezinu pomoć mogli i željeli postati.

Međutim, sva ta vlastita očekivanja nismo izrekli svome partneru ili svojoj partnerici već nekako očekujemo da on ili ona to sami znaju ili da bar što prije to već jednom shvate.
Ali ako partner malo sporije shvaća naše želje, ili ih shvaća na neki svoj način, ili ih uopće ne shvaća, tada nastaje gomila neriješenih situacija, nesuglasica, ljutih rasprava, pa onda razočarenje, zahlađenje odnosa, seksualni problemi i štošta drugo.

Takvo stanje među partnerima ili u braku stvara jaki osjećaj usamljenosti, frustracije, nezadovoljstva i tako usamljena osoba često kreće u potragu za zadovoljstvom, pažnjom, ili seksualnim uzbuđenjem negdje drugdje.
Nadalje, često se događa da odbačenost rađa novu odbačesnot.  Pa tako ako smo u prvoj fazi osjećaja odbačenosti doživjeli da nas je partner na neki način odbacio i da mu više ne trebamo, onda lako prelazimo u drugu fazu odbačenosti a to je kad mi odbacujemo sami sebe. Odbacivanje samog sebe ćemo prepoznati kroz podcjenjivanje sebe i svojih sposobnosti, nebrigu o sebi, osjećaj manje vrijednosti i pasivan odnos prema sebi, partneru i životu, što sve predstavlja rizik za razvoj pravih depresivna stanja.

Ako postanemo svjesni da mi ne možemo promijeniti okolnosti, ali da možda možemo promijeniti sami sebe, to nas može potaknuti da preispitamo i promijenimo svoj odnos prema sebi i partneru. U životu moramo nužno koji put i eksperimentirati i steći neka nova iskustava. Uz malo truda možemo okrenut okolnosti u svoju korist i iz naizgled nezavidne situacije izvući najbolje za sebe.

Pozitivne promjene su vrlo često moguće i tu nam može poslužiti par savjeta:

-    Komunicirajte s partnerom iskreno
-    Raspravljajte na konstruktivan način
-    Koristite jasne Ja poruke
-    Riješavajte probleme u vezi i braku umjesto da ih samo ignorirate
-    Njegujte i usklađujte svoj seksualni život
-    Budite aktivni u organiziranju kvalitetnog načina provođenja vremena s vašim partnerom
-    Otrgnite se porivu da kontrolirate partnera, nemojte gušiti njegovu / njezinu slobodu ni gospodariti njezinim / njegovim slobodnim vremenom

 

TERAPIJA SEKSUALNIH PROBLEMA

Iako nisam seksualni terapeut, u radu se često susrećem s osobama koje imaju probleme u seksualnom životu. Većini seksualnih problema je ishodište u lošoj slici koju imamo o sebi, pa je kroz terapiju moguće raditi i na tome.

Ponekad se radi o tome da su upravo naša iskrivljena vjerovanja o seksualnosti dovela do nekih seksualnih disfunkcija ili poteškoća u tom području. Na primjer, ako osoba čvrsto vjeruje da je seksualnost rezervirana isključivo za prokreacijske svrhe, onda o sebi može vjerovati da je „grešnik ili grešnica“ ako bi ju prakticirala izvan prokreacijskog konteksta ili ako bi ne daj Bože u seksualnosti uživala. Isto tako ako muškarac ima o sebi skup iracionalnih vjerovanja da mora uvijek postići određenu erekciju i stupanj izvedbe ili da se spolni odnos mora nužno završiti ejakulacijom, tada ga vlastita preokupiranost svojim spolnim udom koči u tome da se u spolom odnosu posveti svojoj partnerici. Ako na spolni odnos gledamo iz perspektive vlastite kompetentnosti to može biti  vrlo frustrirajuće za oba partnera.

Pristup temama seksualnosti u terapijskom radu je svakako preispitivanje i mijenjanje rigidnih mentalnih shema i skupa vjerovanja. U osnovi gotovo svih seksualnih problema su vrlo često partnerski problemi i problemi u komunikaciji za što naravno postoji rješenje.

 

 

PSIHODIJAGNOSTIKA

Psihološko testiranje za djecu i odrasle može se koristi na početku procesa savjetovanja da bi se što preciznije odredio problem koji klijent donosi. Psihodijagnostički postupci odnose se na primjenu testova i upitnika iz područja ličnosti, kognitivnog funkcioniranja, emotivnog funkcioniranja, razvojnog i neuropsihologijskog statusa. Psihodijagnostička sredstva primjenjuju se ovisno o specifičnosti klijentovog problema.

Dakle, psihogijagnostički postupci nisu sami sebi svrhom i ne rade se obrade za druge institucije, već se uklapaju u širi kontekst psihološkog savjetodavnog rada.